Zvuci šašavo al danas nam je zvanično prekurčilo.
Anjin priklješten nerv u nozi skače po mozgu i boli toliko da mora da se ponaša kao šestar a Strahinja živi sa, izgleda, polomljenim prstom.
U toku je unutrašnja borba između oću-kući-kako-god i pregrmi-ovo-biće-sve-kul.
Zato smo rešili da se izduvamo i dodelimo zlatno sranje za najgore momente vucaranja po svetu.
1. mortal kombat
Preterana bliskost sa raznoraznim egzotičnim gmizavcima je azijski default. Do sad smo videli od osrednjeg sobnog komodo zmaja do autohtonog demagorgona (ili ga mi barem tako zovemo). Svi oni nonšalantno prolaze kroz kuće u kojima se nalazimo a zlatno sranje dodeljujemo situaciji kada je Strahinji jedan škorpiončić uradio fatality posle koga je dva dana imao ozbiljne halucinacije i broj cipele mu se povećao na 67.
2. Rekreativno gubljenje stvari
Čergarenje za sobom povlači žrtvu u obliku izgubljenih stvari. Sa nama više nisu: Strahinjina kartica, Anjin novčanik, punjač za kameru, jedne kul naočare za sunce, jedne neophodne regularne naočare, patike, kesa sa korisnim lekovima, kačket kambodžanskog noćnog čuvara i tako u nedogled. Zlatno sranje: Kad smo se uhvatili za novčanik da platimo smeštaj i shvatili da smo ga ostavili u drugoj vremenskoj zoni. (emoji u psihičkom krahu)
3. Nutritivni pakao
Da smo na Instagramu kačili fotke hrane evo šta bi ponekad bilo: genetski modifikovane “čokoladne” buhtlice, 99% hleba, 1% krema. Kukuruz na hiljadu načina. Soc, fluorescentni sladoled. Ovsena kaša, koju biste inače jeli isključivo zbog izgubljene opklade. Zlatno sranje ide situaciji kada smo dva dana bili na kornfleksu dok smo čekali prilično nepoznate ljude da nam pomognu da se iskobeljamo pomoću sulude Pay Pal finansijske akrobacije.
4. Kopneni pirati
Pošto nismo na domaćem terenu svaki dan plaćamo provizije na neazijsko poreklo. To je tako, pa i kod nas umeju da odandare strance. Navikli smo se. Zlatno sranje: Kada smo na 40 stepeni čekali na lažnoj autobuskoj stanici na autobus koji nikada neće doći sa uredno kupljenim kartama od 30$.
5. livin la vida štroka
Možda mislite da možete svašta da svarite ali ne znate dok ne vidite mrtvu kravu na autodeponiji. Znali smo da je Azija mnogo tvrda po ovom pitanju ali brate!!! Dok se ne probijete do neke lepe prirode i napustene plaže – štroka je svuda. Pnom Pen zapravo ceo smrdi. Mesare su uglavnom gajbice poredjane uz autoput sa higijenski izloženim mesom. Tipovi gaje funkcionalni manikir pa svi potsećaju na kondore. Zlatno sranje: osmočasovni egzorcizam izazvan trovanjem u sanitarno kriminalnom restoranu praćen povraćanjem, znojenjem i spontanim govorom mržnje prema azijatima.
6. škk (šta koji ***)
Svakakave bizarne stvari se dogadjaju. Lik nam je ponudio da nas pojedinačno vozi na tri sata udaljenu lokaciju na mopedu. Ljudima redovno treba po 45 minuta da skuvaju jedno jaje. Ponekad vidjamo grupe ljudi koji žrtvuju pevce na ulici. Lik nosi prepolovljenu svinju na bajsu. Zlatno sranje: Progoni nas suludi Koreanac. Lik iz jednog od prethodnih smeštaja, koji je u međuvremenu popio otkaz, nas zivka svaki dan i pokušava da nam odradi rođak iz Nigerije fazon, izmišlja da mu dugujemo neke pare i pokušava retroaktivno da nas opljačka.
7. Osigura – NJET
Džaba ste uplatili osiguranje ako na putu nemate brdo viška keša da na licu mesta platite astronomiju za saniranje problema. Da, tako to ide. Prvo platiš, pa ti onda (možda) refundiraju posle mesec, dva.
Zlatno sranje: Oboje smo bili na mjutu mesec dana zbog tandemske upale ušiju. Na Baliju, 100$ je samo dobar dan kod doktora tako da smo to, zbog gore navedene kvake 22 rešavali uglavnom kuknjavom.
8. tantrički turizam
Mi nismo turistički agresori tako da uglavnom zaobilazimo “atraktivne” obilaske. Ali trenutno, na ovom putovanju ne možemo da budemo i da oćemo, što nekad ume baš da baci u mračne odaje bedaka.
Zlatno sranje iiide za: neobilazak Ankgor Vata u Kambodži, nemanje para za surfovanje na Baliju i preskakanje epskog Lion Rock-a u Sri Lanki. Jbg. Biće prilike.
9. Ko nema u Guglu nema ni u vuglu
Nas dvoje mnogo dobro guglamo nebitne stvari ali esencijane informacije nekako nam uvek prvo promaknu pa nas posle sačekaju sa palicom iza ugla.
Zlatno sranje van konkurencije osvaja groteskno bacanje para kao posledica nemanja pojma o sledećem: da ti pri ulasku u Indoneziju traže odlaznu kartu kao dokaz da ćeš napustiti zemlju. Mi to saznajemo na aerodromu i mega iznervirano, pucamo pare za karte koje nikad nećemo iskoristiti (Kuala Lumpur).
10. Broken English for Dummies
Da bi čovek ostao normalan putujući po Aziji potrebno je da trenira menadžment popizda u svakodnevnoj komunikaciji sa gomilom ljudi koji samo misle da pričaju engleski, ne razmeju vas ništa, vi ne shvatate da vas oni ne razumeju i tako dolazite u situacije koje bi dovele do ludila i naj miroljubivijeg hrišćanina.
ZS: Dogovorimo se sa čovekom da mu fotkamo smeštaj umesto plaćanja. Mi isfotkali gajbu, hranu, negovog sestrića za profilku, mislimo svi srećni zadovoljni. Za par dana čovek vadi plajvaz i ispostavlja nam uredno račun kao da nije pao golden handshake. Ko je ovde lud? Mi.
Spontani, luckasti, globalni vagabundizam nosi sa sobom toliku dozu neizvesnosti koja ponekad može da vas natera da sanjarite o plaćanju info stana u lokalnoj pošti na dan isplate penzije. Snalaženje, cimanje, male pobede – sve je to super, i nikada ne bismo uradili undo, ali brate!
Danima kada te sve sastavi serija loših tripova u sred nedođije bez igde ikoga zapitaš se da li osiguranje pokriva slom živaca.
Međutim, kad sve to pregrmiš, shvatiš zašto je dobro da te život malo pukne kako treba.