Lako je njima kad imaju pare –verovatno je rečenica koju je dosta ljudi izgovorilo, a većina vas barem pomislila. Da, surfovanje u Kornvolu ili mesec dana bonvivanštine po Sardiniji, ne pada sa neba sem ako ti ćale nije po struci šeik.
Inspirisani tvitom na koji smo nabasali, odlučili smo da rasčivijamo kako smo se snalazili, od samog početka.
Dobra vest je da, za razliku od popularnog mišljenja, najvažnija valuta potrebna za ovakav stil života nisu evri nego muda.
Naš put počeo je pre 3 godine, kada je Strahinja dao otkaz u marketinškoj agenciji gde je od 9 do 9 rmbačio kao kopirajter – pisao slogane, smišljao tv reklame ili rimovao džinglove koje proklinjete dok čekate da vam sitno iseckaju izletničku salamu.
Anja nije morala da daje otkaz, jer je njen status bio Works at Sam svoj gazda, za brend Daskka koji se bavi izradom stilizovanih dasaka za seckanje i serviranje klope. Tako da je samo morala da prepusti svakodnevno šmirglanje, oslikavanje i fotkanje svojim bandi žena – Jeli i Ivi.
Zatim smo snimili “oproštajni” video i na put u Kambodžu smo krenuli sa kartom u 1 smeru, ušteđevinom od 500 EUR i jednim klijentom – Ivančić i sin apotekom, za koju smo tada, a i dan danas održavali FB stranicu na mesečnom nivou. Uz to smo računali na 180 EUR mesečno, koje će nam stizati svakog prvog od rente Strahinjinog stana.
Pred sam polazak, kao reakcija na naš farewell video, stigao nam je poklon iz Telenora (nov telefon i roming paket), što je bio potpuni neočekivani BAM! pošto smo tada imali samo par stotina followera, pored verne Anjine bake i njenog momka.
Čim smo se skućili u Kampotu, skapirali smo da nam ovo neće biti dovoljno ni da pokrijemo ni mesečnu rentu bungalova u Kambodži. Zato smo sastavili zajedničku listu svih stvari koje bismo mogli da radimo i napravili plan kako da ih pretočimo u poslove.
Za početak, neke od ovih veština smo trampili u našem tadašnjem smeštaju i time platili kompletan boravak za mesec dana (promo video, novi sajt, fotkanje smeštaja i hrane, redizajniranje menija itd.)
Kada je naša početna ušteđevina od 500 evra spala na šaku kambodžanskih riela, smislili smo način da brzopotezno zaradimo malo para i došli smo na ideju da pravimo čokoladne bananice i da ih prodajemo.
Sa ovom tuk tuk “tezgom” zaradili smo oko 40$ što naravno, nije mnogo promenilo našu finansijsku situaciju, ali je video završio u nekoliko domaćih online portala, što nas je dovelo do novog posla.
Desilo se da je taj članak videla ekipa Srba, koja je šljakala u jednom pool baru u Pnom Penu, čija je vlasnica tražila nekoga da snimi promo video. Uspeli smo da snimimo pristojan video uz pomoć mobilnog telefona i uradi-sam slajdera.
Od zarađenih para, kupili smo neke jeftine danas-za-sutra karte za Bali i tamo smo, pukom srećom, nabasali na tek otvoreni bungalov, koji smo dobili za 300$ za ceo mesec, kao prvi gosti… protiv uroka.
U međuvremenu smo na našem Instagramu i blogu prenosili sva naša iskustva – od trke u džakovima na kambodžanskoj svadbi, preko svakodnevnog života, raznih prirodnih lepota. Čak smo i dokumentovali “studiju o ponašanju ljudi na plažama”.
Potpuno neočekivano, jednog jutra dok smo doručkovali bananu i krekere, jer bukvalno ništa drugo nismo mogli da priuštimo na Baliju, stigao nam je potencijalno sudbonosni mail. To je bio poziv za Hemofarmov tender, za agenciju koja bi vodila njihove kanale na društvenim mrežama. Nismo verovali da imamo puno šanse za ovaj posao, pa smo odlučili da budemo malo luđi sa idejama i napravili prezentaciju koja će ili izbaciti nekoga iz orbite ili izbaciti nas naglavačke sa tog tendera.
Da skratimo priču, u Šri Lanci nastavljamo sa dobrom starom trampom i na taj način obezbeđujemo sebi smeštaj i hranu u Kendiju i Negombu. Međutim, iako imamo dovoljno za moped i vegetarijanski roti na plaži, za povratak u Evropu će nam trebati mnogo više para (cca 800 EUR). Trebala nam je neka suluda ideja i palo nam je na pamet da budemo prvi ljudi koji su sa ostrva pustili dimni signale, ali online.
Okačili smo video sa željom da ga primeti Sonar festival iz Barselone i nagradi našu domišljatost. Od njih nismo dobili ni pišljivog cvonjka, ali nam se kao dobra vila javila Voda Voda i ponudila da kupi 2 karte do Barselona. Obrisali smo suze i zarekli se da ćemo ostati konstantno hidrirani do kraja života.
U Španiji nas je pored dugo očekivanog glutenskog impakta sačekao i dugo očekivani mejl iz Hemofarma – zbog čijeg sadržaja smo se osećali ovako.
Iako smo po prvi put od starta dobili ozbiljan posao, prve pare će leći tek za 2 meseca.
Do tada moramo da nastavimo da se dovijamo. Preko FB grupe Digital Nomads, dobijamo gažu da snimimo promo video za CoWork hub u Sagresu u zamenu za smeštaj u konvertovanom kombiju, nalik na naš sada.
Posle toga, našli smo najjeftiniji smeštaj u jednom Portugalskom selu i egzistirali na minimalu 2 nedelje. Kako to obično biva, kad se najmanje nadaš upadne sekira u bagremov med. Tako smo mi upali da potpuno besplatno živimo jednoj vili na okeanu u Ericeiri, kod ljudi koji su nam posle dva minuta slučajnog poznanstva dali decu na čuvanje i rezervni ključ od gajbe.
Fast forward, preživeli smo uragan Irmu na Kubi i posle 8 meseci vratili se kući sa big time klijentom i rednim brojem 129 u APR-u, sa formularima za otvaranje firme, koju smo krstili “Toster”, po onom malom hrabrom. Kad smo se izljubili sa familijom shvatili smo da smo se od $500 i neizvesnosti u Kambodži vratili kući sa poslovima od koga smo mogli da konvertujemo kombi u kuću i krenemo na novi put.
Naša kancelarija je na točkovima i evo šta radimo u toku radnog dana:
1. Pomažemo ljudima da reanimiraju svoj biznis. Evo recimo, lanac kafeterija “COOL COFFEE BAR” realno nije imao najkulije ime na svetu. Zamolili su nas da smislimo novo i evo ideje koja se rodila.
2. Dižemo novi brend iz temelja – smislimo ime, slogan, logotip, ambalažu…dakle sve od grubih do finih radova. Ovako smo to uradili za kraft pivaru Šlif.
3. Vodimo Instagram i FB profile za različite male i velike biznise. Na primer fantabulozni Luff gelato, kultnu kafanu Šešir moj, hotel BAH, Šlif pivo, a tu je naravno i Daskka. A radili smo i za Hemofarm i Hemofarm Fondaciju.
4. Stilizujemo i fotkamo proizvode u tandemu sa Diem foto studiom.
5. Smišljamo kampanje, TV spotove… reklame u svim formatima. Evo jednog nama dragog videa, a na Daskka FB imate ceo serijal.
Dakle, bilo šta gde je potrebno kreativno rešenje, mi možemo da kopamo taj bunar.
Iako na našim storijima i fotkama deluje kao da živimo lagano kao Simsi kad ukucaš šifru KLAPAUCIJUS, istina je da svaki dan radimo, samo ponekad u kupaćem, ponekad u nekom raspalom kafiću jer nam nestalo struje u kombiju, često radimo nedeljom uveče i dešava se da mega fluidnog radnog vremena odlazimo sa seoske fešte u Portugalu, da bismo izvukli pobednika Instagram nagradne igre.
Takođe, ponekad nam stižu ponude od kompanija da ih reklamiramo na našem Instaću, ali ovakve ponude smo prihvatili samo ako zaista koristimo ili nam trebaju te stvari. Recimo Telenor Internet bez koga bi, što kaže Goran Mirković, sve bilo “sranje zauvek”. Ili Canon foto oprema, koju su nam poslali 4000 km daleko kad je najviše trebalo. Ili recimo ovako vrljavi kakvi jesmo razbijemo ekran od telefona pa nas se sete ljudi iz Honora.
Full time vagabundizam nije siguran posao sa penzijom. Dolazi sa minimumom sigurnosti, a puno stresa, i dobar je samo za one ljude koji imaju ekstremnu i hroničnu intoleranciju na dosadu.
Ako smo vam otškrinuli čakru da prestanite da idete u kancelariju i kačite FUCK MONDAY statuse ne dopustite skeptiku u sebi da vas obeshrabri rečenicama poput “lako je njima kad se bave ovim poslom…, “De ćeš ti kad si pravnica/prodavac/menadžer ili regionalni sudija u boćanju?”
Ne brinite. Nisu samo ovi naši poslovi zgodni za poneti. U Portugalu smo upoznali lika iz Berlina koji godinama živi u kombiju i izdržava se podvodnim ribolovom. Ono što svaki dan ulovi proda restoranima, i da vam pravo kažemo, živi kao car. A barem svako može da nauči da peca. Mi bismo ovo isto radli čak iako bi trebalo da samo prodajemo čokoladne bananice iz tuk tuka.
I za kraj evo vam jedan sajt, koji nudi neverovatno raznolike i zanimljive poslove, sa kojima, recimo, več ovog leta, možete da se nađete, recimo u Provansi na berbi lavande, živeći u kamenoj kući iz 17. veka, ili radeći kao asistent trenera haskija u Lofotenu. I ko zna gde vas lepo ovo odvede…pod parolom…